Tomislav Domović rođen je 1.8.1964. godine u Zagrebu gdje se školuje i studira na Prometnom, Pravnom i Filozofskom fakultetu. Od 1986. do 1992. radi u pošti kao šalterski službenik, a od 2003. do 2013. kao transportni radnik i djeljač pošte. U međuvremenu je radio raznorazne poslove: kolpoter, novinar, prodavač, distributer audio i video medija, videotekar, sindikalni profesionalac, samostalni umjetnik, voditelj književnih tribina i urednik u izdavaštvu.
Poeziju i prozu kontinuirano objavljuje u brojnim časopisima, dnevnom tisku i na radiju. Uvršten je u više panorama i antologija hrvatskog pjesništva.

Objavio: 

Heretik na 10 načina, SKUD „I.G.Kovačić“, Zagreb 1987.
Pancir tastatura, Biblioteka Čermak, Zagreb, 1990.
Junačke pjesme, Narodna biblioteka „Danilo Kiš“, Titov Vrbas, 1991.
Živo blato, Durieux, Zagreb, 1992.
Noć zaborava, Ating, Zagreb, 1992.
Pozornica čežnje, Aurora, Zagreb, 1993.
Službena verzija ljubavi, Perun, Zagreb, 1995.
Budućnosti, daj da te ljepše slutim, Perun, Zagreb, 1996.
Pjesnički manifest, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1997.
Bermudski trokut (kuautor s Hrvojem barbirom i Milanom Maćešićem), Centar društvenih djelatnosti mladih Rijeka, Rijeka, 1997.
Privremeno rumenilo, vlastita naklada, Stubičke Toplice, 1998.
Kožom uz kožu, vlastita naklada, Stubičke Toplice, 2009.
Imperativi, Udruga "Ars spiritus", Karlovac, 2017.
Žeravica (izabrane pjesme), Udruga "Ars spiritus", Karlovac, 2017.

Nagrade, priznanja i odličja:

1985. Mak Dizdar, Stolac, 1. nagrada za pjesnički rukopis
1986. Mladi graditelj, Brčko, 1. nagrada za pjesmu
1987. Goran, Goranovo proljeće, Zagreb, 1. nagrada za neobjavljenu knjigu
1988. Pečat varoši sremskokarlovačke, Brankovo kolo, Novi Sad, nagrada za knjigu „Heretik na 10 načina“
1991. Festival jugoslavenske poezije mladih, Titov Vrbas, 1. nagrada žirija i 1. nagrada publike
1996. Orden Danice hrvatske s likom Marka Marulića