Dnevnik iz karantene: DENIS ĆOSIĆ

ćosić

Retrospektiva mjeseca

 

***

Majka mesarevom metlom skuplja ostatke kruha. Kaže: metem svaki dan, odakle se stvaraju tolike mrvice. Majka ne zna da je tijekom noći pod poprište seobe mrava. Oni nam uzimaju od našega kruha, odlaze u mravinjake s našom sitosti.

Mravi mogu ponijeti teret dvadeset puta teži od njih samih. Ljudi mogu kupiti dvadeset puta više hrane nego što mogu pojesti. Proteklih tjedana vidio sam lance kolica kojima manevriraju ljudske ustrašenosti. Pokušavaju namiriti svoje želuce, kao da ih imaju po četiri, ostavljajući za sobom opustošene police. Iz trgovačkog centra, ljudskog mravinjaka, razmile se svojim utočištima.

Ispred trgovine neki mravi čekaju svoje mrvice?

 

***

Majka mi je pričala kako su se dvije osobe potukle zbog kvasca.

Srećom, nijedna ne zna napraviti kruh.

 

***

Danima je bilo sunčano. Onda su došli kiša, tuča pa snijeg.

Majka je posadila rajčice, otac je zaspao pod maslinom.

Ja sam plakao jer je gorilo stablo.

 

***

Pred mojom kućom zaustave se vozila. Za daljnje je putovanje potrebna propusnica. Prolaze kamioni, dostavljači pošiljaka, poštari na motociklima, djeca na biciklima, poneki automobil i policijska patrola.

Slabovidna žena tegli kolica puna tikvica. Jedna odleti pod točak i utisne se u asfalt.

 

***

Opet su se potUkli zbog kvasca. K tome su i bračni par.

 

***

Susjedu je magarac istrčao na prometnicu i ukenjao se od straha.

Ni mi u kućama ne prolazimo bolje.

 

***

Susjed gradi kameni zid na ledini. Kada god ga pogledam, odmara pokraj mješalice.

Proći će i ova pandemija, a zid neće biti dovršen.

 

***

Živim u kući koja je nekoć bila škola. Moju kuću-školu nastanjuje duh moreplovca. Često se igramo skrivača i on redovito pobjeđuje. Ponekad mi premjesti šalice tek toliko da znam da je tu.

 

***

Nisam mislio da ću ikada to reći, ali razumijem starice koje kroz prozore promatraju ljude. Neke od njih su u izolaciji desetljećima.

Jedna mi povremeno ostavi luk pred vratima. Druga špinat. Treća limune.

Ne viđam ih, kao ni svog kućnog duha, ali osjetim njihove poglede.

 

***

U šetnji do plaže vidio sam dječicu kako u sjeni palmi igraju nogomet. Neki se čovjek iznjedrio iz makije noseći u ruci svežanj šparoga. Jedan je mladić zaustavio motocikl i pomokrio se u bambusovoj šikari. Zaljubljeni je par na jednoj stijeni priredio piknik. Na betonskim su plažama muškarci i žene čitali knjige.

Zaista.

 

***

Susjed me upitao može li mi pomoći.

Mislio je da sam stranac jer imam dugu bradu.

 

***

Obrijao sam bradu.

Samom sebi sam stranac.

 

***

Ja sam hrid koja osamljena strši iz mora. Čekam svoju barku u olujno jutro.

Kada je ostala bez kormila, izbjeglička se kriza prenijela u Hrvatsku. Kada je potonula, u Hrvatskoj je počela epidemija virusa.

Ljubav mi se uvijek premetne u aberaciju.

 

***

Prvu sam knjigu napisao na prozorskoj dasci, u sobi sam imao samo konstrukciju kreveta na kat. Drugu sam knjigu napisao na stolu za peglanje. S istog stola pišem i za vrijeme izolacije.

Ispred mene, otoci proviruju u otvorima žaluzina. Čuju se čvorci i magarci.

 

***

U prvoj knjizi potkrala mi se velika pogreška. Rimbaudu sam pripisao ljubovanje s Valeryjem. Ovo je službeni demanti. I moje velike isprike.

Srećom, knjigu nitko ne čita. 

 

***

Moji putevi vode u majku svih karantena.

Tko bi rekao da ću zaglaviti u njoj.

 

***

Ponekad je toliko tiho da čujem svoje disanje.

Ponekad zaboravim da se sve ovo događa.

Hoće li pandemija prestati u narativ prema kojemu želimo kreirati drugačiji svijet?

Prošli su se istrošili, a mi tražimo novi mit, nove heroje, nove putokaze.

Neće se dogoditi ništa, a ipak će se sve promijeniti. Kao i po već tko zna koji put u povijesti.

Dubrovnik, 8. travnja 2020.

petak, 10. 4. 2020.

Denis Ćosić

 

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i trenutni student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljenje u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji. Pjesme su mu prevođene na engleski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi mu 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja „Gorana za mlade pjesnike“. Član je Hrvatskog društva pisaca.