Acija Alfirević, znanstvenica/teatrologinja, književnica i književna/dramska prevoditeljica, rođena je 12. kolovoza 1951. u Splitu.

U rodnom gradu završila je osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju, a potom započela studij jugoslavenskih jezika i književnosti (A) i filozofije (B) na Filozofskom fakultetu u Zadru i nastavila te diplomirala 1976. u Zagrebu. Zatim odlazi u London gdje studira engleski na Richmond Collegeu i novootvorenom South Thames Collegeu te započinje poslijediplomski iz književnosti moderne na School of Slavonic and East European Studies - University of London, a naposljetku magistrira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1996. na temu australskog teatra i doktorira 2017. iz književnosti/teatrologije.

 

   Poeziju, prozu i novinarske radove objavljuje od osnovne škole. U djetinjstvu i mladosti glumila je u Pionirskom i omladinskom kazalištu Titovi mornari i splitskom HNK-u, kao i na TV Zagreb.

 

   Radila je kao sveučilišna lektorica i profesorica  u Londonu (1977. – 1982.), New Yorku (1982. – 1985., u okviru Fulbrightova programa – tri godine bez presedana u povijesti tog programa!), Zagrebu (1985.- 1986.), Melbourneu (1987. – 1989., kao „International Teaching Fellow“), Budimpešti (1989. – 1997.), opet Londonu (1997. – 2001.), Berlinu (2001. – 2005.) i Krakovu (2006. – 2009.), gdje je – zbog bolesti – umirovljena. U svim sredinama u kojima je živjela i djelovala usput je istraživala i studirala; primjerice, u SAD-u – američki teatar i ženske studije, u Melbourneu – australsku književnost i teatar, u Budimpešti – mađarski jezik i kulturu... Pritom je neprestano pisala i objavljivala...

 

   U Melbourneu je predavala i dramu na Mentone Collegeu i sudjelovala u produkciji nekoliko predstava (The Importance of Being Ernest Oscara Wildea, Romeo & Juliet Williama Shakespearea i Susannah's dreaming Dorothy Hewett), a za 200. obljetnicu Australije adaptirala je i režirala Držićevu komediju Skup pa su australski gledatelji, posebno dužnosnici s ministrom za etničke poslove na čelu, i kritičari primjetili da je „hrvatska drama dvaput starija od Australije“.

   Dok je predavala u Budimpešti adaptirala je i režirala Brešanovu grotesknu komediju Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja općina Blatuša, koju su uspješno izveli polaznici HSG.

 

   Svojim referatima sudjelovala je na brojnim znanstvenim skupovima od Havaja do Maribora.

 

   Ima preko 200 objavljenih radova – poezije, proze, novinarskih/publicističkih i znanstvenih radova te književnih/kazališnih prijevoda u Hrvatskoj i inozemstvu. Za svoj predavački i spisateljski rad u više je navrata nagrađivana.

 

   Osim Hrvatskog društva pisaca, članica je: Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskog novinarskog društva („pridružena članica“), Hrvatskog muzikološkog društva („pridružena članica“), Matice hrvatske (Odjel za filozofiju, književnost, kazalište i film). Tko je tko u hrvatskoj znanosti,  International Harold Pinter Society, International Theatre Institute, International Association of Theatre Critics i International Federation of Journalists.

 

U Hrvatskoj je objavila knjige:

 

Kazalište okrutnosti Harolda Pintera, Hommage Haroldu Pinteru, Leykam international, Zagreb 2018.

 

Australski novi val, Studija o australskoj drami od 60-ih do početka 90-ih godina 20-og stoljeća, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb 2000.

 

Mađarska Medeja, Dramsko djelo pisca i predsjednika Republike Mađarske Arpada Goncza, AGM, Zagreb 1998.

 

Pjesmama i kratkim pričama zastupljena je u knjigama:

 

Antologija hrvatske ljubavne poezije Odjeci đulabija (2006.) i u nekolio zbirki Vrazova ljubica, koje se objavljuju nakon održanih tradicionalnih večeri hrvatske ljubavne poezije u Samoboru*, Svaka priča na svoj način: hrvatska ženska kratka priča (2006.) i Poqueerene priče (2004.).

 

*Uz ovu pjesničku manifestaciju, sudjeluje i na drugim književnim događanjima, poput Croatia rediviva ča-kaj-što u Selcima na otoku Braču ili Večeri LGBT proze i poezije u Ljubljani.